Kontakti | Korisni linkovi

Subota, Lipanj 24, 2017
header tz

UNESCO

 Godišnji proljetni ophod kraljica ili ljelja iz Gorjana

23  Na blagdan Duhova svake godine u Gorjanima kod Đakova održava seProljetni ophod kraljica ili ljelja iz Gorjana, zaštićenog nematerijalnog dobra upisanog na UNESCO-ovu reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva.

U vrijeme turskih osvajanja, Turci su prodrli i u Gorjane. Stara legenda kaže da su Turci zarobili sve muškarce u selu, a njihove su se žene obukle u šarenu odjeću, na glave stavile muške šešire okićene umjetnim cvijećem i u ruke uzele srpove i kose, te tako obučene otišle pred turski tabor. Turci su pomislili da su došli duhovi, uplašili se i pobjegli.I tako su gorjanske žene oslobodile svoje muževe, očeve i braću. Od tada su se isto tako oblačile na blagdan Duhova, u spomen na taj dogadaj. Taj je dogadaj zadržan do današnjih dana u izvornom obliku. Jedina promjena je to što se sada oblače djevojke koje u rukama, umjesto srpova i kosa, nose sablje.

Običaj Ljelja u Gorjanima se vrši na blagdan Duhova. Nekada su se djevojke okupljale u kući jedne od sudionica, u popodnevnim satima. Kada bi se sve okupile, kretale su u ophod po selu, posjećujući sve kuće gdje su ulazna vrata bila otvorena. Tu su pjevale i plesale, a domaćini su ih darivali. U novije su vrijeme uvedene neke male promjene. Zadnjih nekoliko godina, od kad je običaj obnovljen, gorjanske ljelje na blagdan Duhova idu na sv. Misu nakon koje pred crkvom plešu kolo uz pratnju tamburaša. Iz crkvenog dvorišta kreću u ophod po selu. Posjećuju domove sumještana koji su izrazili želju da ih Ljelje posjete.

Pri vršenju običaja sve su djevojke odjevene jednako svečano u šarenu svilenu odjeću, zapravo kostim Ljelja. Stupnjuje ih mjesto koje zauzimaju, a označavaju ih sablje i cvjetne kape kao kraljeve odnosno bijeli vjenčići u kosi kao kraljice.

U Hrvatskoj je taj običaj bio raširen na području Slavonije, Srijema i Baranje. Običaj se se u većini mjesta počinje gubiti već ‘koncem 19. stoljeća. U Gorjanima je, uz pauzu od 1956. do 2005. u izvornom obliku zadržan do današnjih dana. Godine 2007. običaj Ljelje iz Gorjana proglašen je kulturnim nematerijalnim dobrom pod zaštitom UNESCO-a, s pravima i skrbi nad tim dobrom koje je pripalo kulturno-umjetničkom društvu ”Gorjanac” iz Gorjana.

Tekst preuzet od: KUD ”Gorjanac” Gorjani

poveznica na web stranicu KUD “Gorjanac”

Bećarac

Bećarac je vokalni odnosno vokalno – instrumentalni napjev popularan na području Slavonije, Baranje i Srijema. Veselog je i vedrog teksta, najčešće prožet alegorijama i metaforama. Naziv potječe od turske riječi bekar, koja u hrvatskoj jezičnoj uporabi (bećar) označava mladog neženju, momka, samca, lolu, bekriju, veseljaka sklonog raskalašenom životu, jelu, piću i ženama. Pjevao se najviše na svadbama i u drugim prigodama kada se narod okupljao na veselje.
Bećarac je deseteračka glazbena vrsta u kojoj se na određeni melodijski obrazac i njegove brojne inačice pjevaju po sadržaju veoma različiti deseterački dvostihovi, najčešće ljubavni i metaforično erotski; hvale se vlastite vrline, ljepota, sposobnosti, imovno stanje, izruguju se neistomišljenici i suparnici,prkosi se i inati.
U bećarcu se obično „natpjevavaju“ dva ili više vodećih pjevača koje prati skupno pjevanje i svirka narodnih glazbala, nekoć gajdi i tambure samice, a potom tamburaških sastava ili mješovitih sastava s violinom, harmonikom i tamburama. Bećarac se obično izvodi tako da prvi stih ili dio stiha, koji tvori određenu smisaonu tezu, otpjeva jedan pjevač, a potom mu se pridruže ostali pjevači. Drugi je stih najčešće humorna antiteza prvom stihu, a pjevaju ga obično svi pjevači. Stihovi se često smišljaju tijekom same izvedbe, tematizirajući nazočne pojedince, zbivanja i kontekst u kojem se izvedba odvija. Cijene se pjevači koji imaju dobru dikciju i jak glas, koji dobro poznaju repertoar starih i novih desetaračkih dvostihova te koji su dosjetljivi, spretni i brzi u oblikovanju novih dvostihova.
Za razliku od drugih tradicijskih slavonskih pjesama na deseteračke stihove (svatovci, drumarci, pokladarci i drugi), koje se izvode bez sviračke pratnje, bećarac se redovito izvodi uz instrumentalnu pratnju; bez svirke se pjeva samo iznimno, to jest kada nema svirača.
Bećarac je kao tradicijski vokalni i vokalno-instrumentalni napjev i kao neizostavan dio današnje tradicijske kulture Slavonije, Baranje i Srijema opstao na društvenoj i glazbenoj sceni zahvaljujući organiziranoj djelatnosti amaterskih folklornih i glazbenih udruga i ansambala, folklornih i glazbeno-folklornih manifestacija (smotri, susreta, seminara i festivala), a djelomično zahvaljujući i estradnim  glazbenicima i diskografskoj produkciji. Sve ove djelatnosti na razne načine podupire i podržava društvena zajednica  na državnoj, regionalnoj, županijskoj, općinskoj i lokalnoj razini.

Tekst preuzet od Ministarstva kulture
poveznica na web stranicu Ministarstva kulture

 

DISCOVER YOUR STORY

discover your story

POSJETI NAS NA FACEBOOKU

PRETRAŽI STRANICU

YT_WEATHER_
Đakovo
°C



KARTA GRADA

KONVERTER VALUTA




CROATIA 365 – WINE TOUR SLAVONIJE I BARANJE

cro360

MOBILNE APLIKACIJE

android1ios

evsitor

София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3